Tremor

legla si uz mene
na uzak ležaj
ili lijes:
vrijeme je da me sakriješ
na površini vode vidim potrese
na nebu je znamenje
a i budilica će uskoro presjeći ovo sada
megatonskim vriskom
ipak
ne brine me zora
ona će
plodnom vodom
ohladiti reaktor

Drip

pozovi me jaukom
znat ću odabrati pravu težinu riječi
koje ću pritisnuti usnama
na ranjeno mjesto

nožem ću odstraniti pijavice
razbiti kristale
moje ruke bit će ti oblog
smrvit ću sve tablete
otrovati otrov u krvi
i kroz prozor baciti boga

horizont
ravnica jedne boje
pokošeni astronauti nabijeni na stabla akacije
čini se eksplodirat će svijet
ali to je
samo odbljesak sunca s vizora
treptaj krika
a sutra je novi brod
koji plovi kroz drip

oscilacija zapremine dahom

što je u ovoj kugli
u kojoj sam danas?
mogu dotaknuti opnu
a kada izdahnem
odskače bolje

Perigej

kružiš
još uvijek
dvodimenzionalan
izrezan iz papira
urušavaš se u sebe tražeći dubinu
vrhom brazdaš površinu vode
chemtrailsi zbunjuju hobotnice
ne trepću ribe
u svemiru muk
blazirana publika
namotava žile na kosti

Kevlar

ulični bestijarij vreba s visoka
skrenule pijance
ranjene spavače
a ti pripazi
večeras obuci kevlar
obrubi lice maskarom
zagrizi jezik
i  slikaj cvijeće adrenalinom
neka polutke rade asinkrono
dok igraš se staklom
perlama i britvom
razmazuješ krv po obrazima
pravdaš se Jungom
reptilom u sebi
na vratu trubi
stakleni Ganeša

šuma jesen ljeto smrt

sjetiti se hladnoće šumske zore i kondenzacije na palom lišću; čini ti se da možeš čuti vrijeme kako se približava obučeno u tišinu, kruži oko tebe, njuši te, zapišava i obilježenog ostavlja da dočekaš smjenu straže

plutati u blatnoj izmaglici, ne disati, umrtvljen i bezbrižan, nedodirljiv i vanvremenski, umom dotaknuti nešto, a onda se siguran i svoj odbaciti nogama do površine i udahnuti zraka iz umirujuće sunčane buke koja ohrabrujuće tapše pleća i pozdravlja povratnika

Kalifornija

u jutru sam namirisao Kaliforniju
antiseptik, kava, ulje za prženje
sjena električne kosilice
i sablasan zvuk sprinklera
koji kiši po bazenu
ulice
bez ptica
mačaka i pasa
iz daljine samo zveckanje lanca
na kolicima supermarketa
krumpiri na komad
deset vrsti dinje
i mesar koji nema pojma što je to šnicla
ne zanima ga svjetska politika
ali svako jutro trči uz obalu
i svesrdno preporučuje Sea World
gdje tavori delfinska gerijatrija
kažem okej
možda me pojedu orke

Progeria

gledali smo si u ruke
što ćemo s njima
u ovoj nebuli
sami
bez krila
ne vidim više
drugi mjesec na nebu
ipak
možemo razmaknuti zavjese
otvoriti okna
iskočiti van
padati
bez dna
padati
uskladiti vrijeme smrti
ako dovoljno brzo mašemo rukama
u koje smo zaboli pera

Torpor

sanjao sam put
poljski put
od sitnog šljunka i prašine
povjetarac je puhao
dovoljno jako
da me ne bude
tamo gdje sam gazio

deblo u gaju
u gnijezdu ličinke
u žalcu
dovoljno otrova
da me ne bude

ljetna omara
čujem
san čiopa u visini
na obali šaš
lešina psa
busenje suhe trave
obećanje jezera u daljini
gdje me nema

koreografija psovke

stajao sam u mjestu
kada su rođeni miševi
nisam se pomakao
ne želim znati
kako su se jako tresla brda
zatvorit ću oči
pred bićem u jantaru
jer ako dovoljno dugo gledam
pomaknut će se
vjeruj mi
dovoljna mi je ova stvarnost
ako otvorim oko
ponestat će leda
kojim ju održavam na životu
i navrijet će gušća
drugačija
tuđa
i glodavci će proždrijeti sada
do kosti

Apogej

kondenzacija
na oknu trag
lake okamine
noktima prebirem
molekule stakla
kisikom
označavam
poznati svemir

navođen brojem
sad letim lakše
udovima
razdvajam sfere

u njuhu očuvan
dah visine
solarni vjetar
tuče u jedra
ali
kakvim zvukom
ječe
zrnca praznine

sami u noći
nemajte straha
vezan lancem
nad vama
navigator
laje
iz orbite