"sve dok je od tebe..."

imam breme od paukove mreže
silna krila teška kao kamen
od njih
samo lepet, tresak i bol
ali predivan skok u prazninu

imam tisuću lica
nijedno nije pravo
u dahu mi premalo mene
tišina peca zvuk
sve riječi zvuče tupo

imam ime podivljalo od vjetra
razbijenog o zidove

čuvam ispuhane oblake i potrošene gromove
njima
prizivam kiše da me isperu
mjerim daljine i zapisujem brojke
u dimu gradim vrtove

odnekud
riječi
pribadam ih na uši kao tragove
sve moje ruke ulaze u tebe
organe razmičem
slovkam jagodicama
i čitam znakove

od kuda dolazi zvuk?