ne znaš si ime
i mjesto u svijetu
noge ti nisu
gazile snijeg
rukama nisi
lovio kišu
i dahom tjerao
bubu na let
treptiš od htijenja
i nevine želje
plahe ti misli
lete posvud
sve ti je novo
zvonko i oštro
a svaka stopa
neistražen put
riječi ti bježe
još ne znaš ih pravo
u mraku gledaš
od mene hrabrije
osmijehom zoveš
svjetlo u noći
i ozaren blistaš
usred postelje
od svega jači
od mene bolji
uvijek sa nadom
i vjerom u sne
bez grižnje, jada
čemera, hitnje
budi
kada me ne bude
Nema komentara:
Objavi komentar