vrijeme mi prijeti odavno izdaleka
kroz imanja i nemanja
kroz oseke plime
kroz zube mi psuje i čelo mi mršti
na usnama krivi
tvoje ime
ali ponekad pjano upola volje
da mi da vidim
da mi da prođem
kroz mirise, boje
jutra kidana kišom
buđenja u dvoje
mamurno vrijeme mi daje minute
daje mi žara i volje te krasti
od napuklog jutra ranjivu, snenu
od mirisa rose i sanjive strasti
odrazi nose dio mi duše
i mrzim ta stakla, srebro, kristale
ta napukla jutra i bore i sijede
odnose tebe koja si bila
dio mene
A, jao, jao, jao! Kakva romantika! Srce mi se para u cepčiće.
OdgovoriIzbrišiŠmrc, a dam se kladit da se sviđa Morisu! ;)
OdgovoriIzbrišiOdi vrit, kako znaš? :)
OdgovoriIzbrišiPa eto, pisana je da se da fino recitirati. Onako Moriso(v)novski. :)
OdgovoriIzbrišiMa, lako za Morisa... Nego se i meni sviđa. To je tvoja totalna pobjeda i moj totalni poraz. Grozno. Osjećam se ko Barbie.
OdgovoriIzbrišiEhm, jel Klaus? :D
OdgovoriIzbrišihttp://en.wikipedia.org/wiki/Klaus_Barbie
:-) Opak igrač bijaše taj Santa Klaus Barbie
IzbrišiBio bi ti bolji naslov Napukla jetra.
OdgovoriIzbriši"To be precise, the liver was associated with physical desire, not love." ;)
IzbrišiE, i daj makni tu nekakavu antispam/robot provjeru svaki put kada komentiram.
OdgovoriIzbriši