Diapside

moramo jednom izaći na kišu
u vodi provesti dan
jezikom trljati kapi o zube
mjeriti čiji širi je dlan

u okusu vode metal i blato
u perju ocean u krljušti slap
mi smo
vodene zmije i mokri letači
savršen oblik za jedan dan

dok gmižem kroz travu nisam u svjetlu
dvije su klijetke tek daleki san
ti skupljaš grane i kljunom se češljaš
na ratnoj smo nozi taj jedan dan

mjesec je magnet i visi nad nama
oseka kapi vuče iz nas
moram
izbaciti vodu iz oteklih pluća
ali
drugog sam srca taj jedan dan

Smjenski rad

drugovi
završit ćemo s jurišem na Dvorac
raznijeti topovima vitraže i mramor
gelerima iskidati bijele uniforme poprskati krvlju na kapcima prozora nacrtati znak
u luci brod
potopit ćemo pažljivo postavljenim nabojem
da žrtava bude što manje
jer danak u ljudskim životima plaća isti narod
ne želimo potaknuti vanjske sile na intervenciju
sve mora biti kirurški precizno
brzo i bez oklijevanja
pravda mora pobijediti
pravda pobjeđuje
smrt stiže ohole

dok stojim na vrhu stepenica i gledam metropolu u plamenu
u rukama Mosin Nagant
u šinjelu
smrad dima lokomotive
reci mi Lave, bojiš li se cepina
i zašto svake zime
nakon pada posljednjeg nesigurnog snijega
želim dizati revoluciju
kada mi se poremeti satnica

Cernunnos

iskrast ću se iz stabla i hodati kroz vrijes
rukama razgrtati paprat i remetiti rosu
mošusom označiti put
nogama saditi šumu
zmijama u korijenju
šaputati zadnje stihove uspavanki

spavaj spavaj spavaj
od ovog otrova se na kraju budi
spavaj spavaj spavaj
ne otvaraj oči
blijedoj ću ti obojati usne u plavo
a trag ugriza sakrit ćeš šalom

dolazim ti pred jutro
u meni ključaju
cimet i oker
na tvojim kapcima ugljen maskara
dišem ti u obraz
dugo
dugo

nakon male smrti
oblik jenjava
iz naše postelje uzet će me sunce
uz hihot
i sve moje ostat će magla na oknu
i pod jastukom odlomljen parožak
nekažnjivo ali upečatljivo
poput
smrti ptice na vjetrobranskom staklu

Odonata

noć je postala utočište slijepih
nesmetano putuju
inače krcatim trasama
svojih dana

u razgrabljenom vidnom polju
horizont pluta
u libeli

u snenoj okamini trske
vretence spava
u stijeni

na dlanu treperenje sitne mašine
sisavci
puštaju da ih navodi zuj
u tmini kralježnjaka
jesu li slijepe godine pseće?

Kain

pojeo sam brata
bio je ukusan
a sada
gladan
mjerkam svoju butinu

Enlil

kada se voda povukla
nije nam trebalo perje
pojeli smo ptice
vidjeli smo zemlju oko sebe

u blatu smo sricali riječi
noktima čistili zube
klinove zabijali u slova
zubima čistili nokte

mornari želi su žito
žito su varile žene
žene su rađale djecu
djeca čuvala stada

svaki put
kada je padala kiša
vijećali smo
nije li nužno
sagraditi brdo
na koje ćemo bježati
od boga

Zar ne?

u mojoj obitelji
ne jedemo konje
previše polja je pod kopitima
rodilo i hranilo
generacije
ponekad čujem djedov glas
treba
te ljude bez zemlje
natjerati da
pojedu traktor

Vatra u sredini

legao sam u kamen
 i sanjao vodu
zvijezde su mi hladile čelo
među prstima opne
oko nogu veliki valovi
vidim postanak
munje i paru
dijeljenje stanica
plutanje i bijeg
pjesma o izlasku
svjetlost stvara zjene
od dva oka
riblje je oko treće

Samedi

budim se u znoju
netko mi krade nokte
i čupa kosu
da ulovim uljeza
moram posipati podove brašnom

Sinkopa

prepoznao sam Smrt u trgovačkom centru
vukla je vrećice i zastajkivala
pred svakom lutkom u izlogu
izgledala je umorna i zbunjena
povremeno namještajući bluetooth slušalicu ramenom
razgovarala je poluglasno
pokušavajući gestikulirati punim rukama
pred kioskom jedna je vrećica pukla
i pijesak je stao sipiti
ostavljala je trag dužinom cijelog hodnika
tada sam shvatio da će se vratiti s parkirališta
napisati crnu kroniku

Aritmija

nada
u indijanskom lovcu snova
iznad zajedničke postelje
u čegrtanju drvenih igračaka
koje djeca guraju cestom na sajmeni dan
u oknima obećanje sunca
miris dima i prženja luka
nošen odjekom lakih nota
od fasada se odbija spokoj
 u toplom mačjem krznu
sjeme ljeta