Cernunnos

iskrast ću se iz stabla i hodati kroz vrijes
rukama razgrtati paprat i remetiti rosu
mošusom označiti put
nogama saditi šumu
zmijama u korijenju
šaputati zadnje stihove uspavanki

spavaj spavaj spavaj
od ovog otrova se na kraju budi
spavaj spavaj spavaj
ne otvaraj oči
blijedoj ću ti obojati usne u plavo
a trag ugriza sakrit ćeš šalom

dolazim ti pred jutro
u meni ključaju
cimet i oker
na tvojim kapcima ugljen maskara
dišem ti u obraz
dugo
dugo

nakon male smrti
oblik jenjava
iz naše postelje uzet će me sunce
uz hihot
i sve moje ostat će magla na oknu
i pod jastukom odlomljen parožak
nekažnjivo ali upečatljivo
poput
smrti ptice na vjetrobranskom staklu