Quetzal

bradati stranac
rekao je ovdje izgradite grad
a što je grad pitaše ga neki
mi iz koliba nismo vidjeli nebo
tek penjači koji su hvatali
otrovane majmune
vidjeli su luči
kako titraju na tamnoj prostirci
iznad vrhova drveća
i u strahu sklanjali pogled

u pričama
zvijezde su oči jaguara
što vrebaju u tmini
pogrešan pokret
uvijek znači smrt

stranac je pričao
o načinima obrade polja
protoku vremena i brojanju stada
na poklon smo nosili cvijeće

pekli smo zrna mljeli i pili
palili trave i vidali rane
od djece stvarali ljude
godine bile su nam duže

prema zvijezdama uprtih očiju
slijedili smo učitelja s mora
udaljenim selima
slali smo dobre vijesti

u ranu jesen
još omara jenjala nije
u polju kukuruza
stranca je ugrizla zmija

izgradili smo brdo
da se lakše vrati u nebesa
zvali smo sunce
da ponovo progleda
vriskom i lelekom
tjerali tminu sa sklopljenog kapka

ništa

u prsima srce mi gori
svi ćete u čudu
gledati dok kuca
jer
tko je vidio zmijama
žrtvovati cvijeće