plovili
smo na zapad po cink
u
zapadne sive luke
gdje
su rudari u sivim prljavim haljama nudili svoje blago u košarama
gladna
djeca sa zemljom u očima i kamenjem u rukama
glodala
su koru starog kruha
došli
smo pred zimu, prije leđenja ušća
nitko
nas nije dočekao kao pilot u čamcu
magla
se valjala obalom
ni
glasa s polja
samo
cvilež užadi i škripanje trupa
dok
smo poput utvara plovili crnom rijekom do seoskog mola
sa
zebnjom smo stajali na pramcu i kroz maglu oštrili oči
s
obale konopac nije bio bačen
muk
je vladao drvenim kolibama i blatnjavim putem
ni
žive duše, ni dima ni laveža
ognjišta
bila su hladna
nakon
par dana potrage pronašli smo rudnik
na
ulazu hrpe odjeće i razbacano zrnje i kosti
u
stravi smo ostali cvokočući na kiši
najhrabrijeg
smo spustili konopcem u dubinu
nosio
je baklju, dvije, tri
glas
smo mu čuli
a
onda ne
izvukli
smo uže osmuđenog kraja
još
žar nije jenjao
u
strahu smo otrčali do luke i broda
i
zauvijek ostavili zapadne obale zaboravu
možda
su od silne pohlepe
rudari
probili svod Pakla?
Nema komentara:
Objavi komentar