Iskanderia

kako je bilo rasti uz boga?

moja ruka bila je njegova volja

nošeni na tom ludom vjetru

krčili smo put riječi

bradatih slijepih seniora

Aresu

na brdima klali smo konje

u gradovima klali smo ljude

palili baklje u noćima bez mjeseca

kad za nas je radio Hefest

i Atena je letjela nad klinom

koji je kosio bosonoge strijelce

hopliti slonovima boli su oči

i krv je potekla Indom

kao psovka ustima Kali

ili urlik

jer tada

povučena je crta

i na zapad tekli smo tiho

u crnoj smo zemlji

zastali smjerni

od siline trena sklanjali pogled

nad bjelinom kamenih brda

koja stoje kroz vjekove

mimo nas

inundacija

smrti

i tamjan

u oazi rekli su bogu

da privede svoja djela kraju

jer doticanje zemlje

neće proći nekažnjeno

te večeri

ljubio sam mu kapke

jecao nad torzom

i zakleo se nad mrtvom mladošću

da ja nikada neću...

živim

uz mrtvoga boga