ČOVJEK BOJE ZGRADE

zapisujem sebe
svaki tren je dragocjen i jedan
bez previše napora preslikavam se
na tvoje platno

mislim o boji
načinu na koji me gledaš
dok sjediš
na pozadini praznih zidova

ponekad ti u odbljesku oka prepoznam sebe
i dozivanje u pokretu ruke kojom dodiruješ kosu
i duh mi je tada bijeli dim

tada se odmaknem
i zatvaram krug
uspoređujući dubinu otisaka stopala na cesti
s čovjekom boje zgrade