zarobih rosu u staklenu bocu
da bude nevera modelu mog broda
kapetana vezah za kormilo koncem
a svakom mornaru dao sam slamku
oseke, plime, od mjeseca mijene
ne znače mu ništa u ledu od stakla
posada bez žurbe mota konope
sa hridi oblutka ih zovu sirene
oblaci stoje i sunce ne prži
na oblome nebu tek galeba sjene
moj brod ne plovi ne razdvaja vale
od težine sidra što me ovdje drži
s novim vaporom bore se sijede
posrću misli od godina Scile
ne drže više kapetana konci
bacam mu pojas kroz grlo od boce
Nema komentara:
Objavi komentar