PROLAZAN BOL

u čiju kožu da se uvučem kada moja pukne
i proviri grimiz i bijelo
što bode svima oči
kada vučem vreću od prvoga sebe
u vodu

izazivam nebesa ispisujući poruke na obali
crvenim slovima nemušte psovke
gazim pijesak crtajući priču
stopama od krvi dijelovima sebe
prikivam se kostima za iskru
da ne gubim
dišem si dah
izdan zrakom oko sebe

ispitujem

samo prolazan bol