Precrtanima...

Dragi moji,

nevjerojatnost činjenice da postoji publika koja čita poeziju, pobija količina vaših kliktaja na pojedine pjesme. Zahvaljujem se Vama, Nevidljivima, Upućenima i Nadobudnima, na u ovom slučaju bezrezervnoj podršci.

Neka Vam je sjenka miša na drugom mjesecu uvijek vidljiva.

Alen

Mandala

početak
moj prijatelj zatvara krug
kružnicu krzavih rubova
drhtavu mu ruku pridržava
centar
odgledane zvijezde okrutno sjaje
u očima bubri gravidna Luna
i kosci nose vodu na preorano polje
svi rezovi moraju biti brzi
u očima sjaji kirurški čelik
rukama odvaguje zrak
gdje je početak
tamo
vrti se kraj

Uzorci dana

probranim riječima si rekla
da vrijeme čini svoje
da odavno nisi ista ona
koja
toliko malo vremena je prošlo
u stvari ne znam jer ne brojim
na gomili leže naše stvari
i koja od tih je točno moja
a koja tvoja
pristajem na ustupke i smetnje
pijesak u očima osmjesi neznancima
gase se kao mrtve zvijezde
uzorci dana pod kapcima

upiši me u listu
odavno je kao sada
prereži spone i pusti ovaj sprud
da ležerno otpluta i ode
odaberi mokar rukohvat polja
najmekši bosim stopama
iz mrtvog izdvoji budale pčele
možda ti dođe da
trud je bijedan nadomjestak za ljubav

Pokušaj

kao tupa igla na metku
koja radi svoj posao
s drugim imenom liježem
svake noći
tražim opravdanja
poput notornih pijanaca
kada presuši vrelo
zbog čega započeti jutro
dočekati se na noge
svariti kavu
oprati prednju stranu kapaka
od svih sranja
koja se lijepe u snu
poput mušica s vjetrobranskog stakla
istisnuti novu dozu volje
iz tube zubne paste
pogledati se u oči
i shvatiti da je sve što me sprečava
činjenica
da se brijem britvicom s tri oštrice
a noževe sklanjamo
van dohvata djece

Oblik Svjetla

rezala je zvijezde
i mjesec
za objektiv
camere obscure
za aureole
nije bilo dovoljno vremena
a sunce zauzima
previše mjesta
i ubija male
bitne
detalje

iz svoje tamne komore
mahnula je svoj posljednji pozdrav
vjetru
u koji su krv ovaca prosipali
pastiri iz plemena lavova

naši mrtvi

ostavljamo ih da leže
gore
tonu
jecamo nijemi
ridamo glasno
citiramo Edgara
s rukom na srcu
s knjigom pod rukom
iza tamnih stakala
ne moramo imati oči
a sve se svodi na floru
uglavnom
čak i fauna nakon nekog vremena
zausti iz neprobavljivog očaja
nikad više

Primarni Vidni Korteks

iz svega izvedi zaključak
probavi hladnu metalno hladnu
iglu mreže
što bode po kori mozga
i svi konjanici s isukanim sabljama
i svi tenkovi, predatori, maljutke i patrioti
noževi i drugi sudionici u hropcu
samo su preljev od jagode
slijepom djetetu
s kuglom vanilije u kornetu

dahom breze

ta noć je opisana

širinom tvojih zjenica

jezerima

u titravom zraku

zvonilo je inje

od smijeha

nehaja

raširenih ruku

u krugu se vrteći

kitila si breze dahom

u krugu se vrteći

raširenih ruku

breze

dahom

skalpel

čempres

ćuk

nema nas više tamo

ali siguran sam

još uvijek 

u tim smrzlim krošnjama 

leti poput velike ptice

tvoja zelena pelerina

Ugljik

studen kida kovalentne veze
mijenja mentalne mape sudionika
u ovome padu s Olimpa
svatko udara o vlastiti busen
drugačije se potpisuje crvenom tintom
svi smo Ikari za jedan dan

Badem

plesala je sama
u noći su oči
iste
i svi su vukovi sivi
prela je strune
sada
oko sebe
uz škripu metala
oblik od mesa
postaje vretenom
čigra je stala