Amarna

danas sam mačka
uz tebe šećem dvoranama oslikanih zidova
i provlačim se kroz gaze
koje pomicane povjetarcem s rijeke
živo plešu u svjetlu plamena uljanih lampi
titraju sjene
krivudavo teku granitom
gube se u mramoru
hrapave površinom pješčenjaka
rastežu se preko zlatnih posuda
punih datulja i nara
i nestaju u sjaju plavoga kamena
koji lomi ti hematitne oči
zaobljuje nokte od sedefa
i curi poput meda niz leđa od lijenog alabastera
zoveš me imenom koje može biti moje
prilazim ti uvijajući vrh repa
i pletem ti se oko nogu
posvajam te mirisom
noćas želim ti biti pratitelj
kroz dvanaest sati noći
čini mi se
da ovaj period
vrijedi više od jednoga boga
kojega tvoj muž
tako ostrašćeno
usađuje
poput sjemena
u ovu
crnu zemlju