31 siječnja, 2013

107

navratim kao gost u zalivenu sobu
gdje vidim posljednji udar vjetra zaleđen u vremenu
pozadinska buka crvotočine
i sadašnjost pomalo izbija stakla iz prozorskih okvira

drven krevet drvenog uzglavlja
jastuci, perine, blazine
šaren krpeni tepih
tapete
grinje, kosa, zubalo u čaši

na zidu iznad postelje goruće srce
u rukama mladića paperjaste brade
odjeven u kobaltnoplavu halju
koluta očima s licem prema nebu
ovce mu ližu ruke


25 siječnja, 2013

Kut gledanja



prebrojite zjenice
zapalit ću polje zbog odsjaja
i redom zagledati u svaku lokvu
da pronađem odbljesak
koji ne priča gluposti
iznesite mrtve
iskopao sam dovoljno rupa
da ih se postavi naglavce
i da mozak istrune prije tabana
nahranite zvijeri
jer ako budu gladne
neće ostati dovoljno ekstremiteta
i ja neću moći
škakljati mrtve


23 siječnja, 2013

Crvena



opet snijeg u Zagrebu amputira nožne prste i remeti rad centra za ravnotežu
osjet opipa hibernira u vuni davno mrtvog papkara
jutros si khepri crvena
a ja se hranim lamentacijom i čežnjom
britke mi misli bježe
čini mi se da je ispravno reći 
u svijetu je premalo sunca
iza tamnih naočala
i nasmijati se sam sebi
prstima odbubnjati ritam po drvenom stolu 
ustati 
udariti ovlaš šakom o dovratak
poznat šuplji zvuk
uz svo ludilo koje mi kuca o lubanju
drvo je dobrog zvuka

©2004-2013 ~lestat

13 siječnja, 2013

Crno more

o Crnom moru ne znam skoro ništa
osim imena par rijeka njegovog sliva
na tim obalama je Jason tražio zlatno runo
a potop je navodno probio Bosporom
i podavio kontinentalce u kotlini
zato je najsigurnije biti mornar

zovu li vjetrove istim imenom
crnomorski mornari?
na konopima
jesu li isti čvorovi
možda je isti oblik jedara
u kolektivnom pamćenju
e sad je li
latinsko ili janjeća plećka?

03 siječnja, 2013

()



uvijek
fraktalan
nimalo
uravnotežen
nikad postojan
kao titranje zraka na jari
ponekad
opipljiv
pomalo
nagao
borderline bipolar
kao izmjenična struja
nepohranjiv
ali
na tebi
kao tetovaža
ostajem



Splav (isječak)


imati sebe razbijenog, lomnog
i svakoga dana mjerkati splav
gdje čini se ima još mjesta za jednog
a jedro se sprema udahnuti dan


pripremiti sebe, djelovati brzo
u hitrinu zamotati strah
maknuti umom konop sa veza
do splavi roniti, žedan, na dah

nadahnuti sebe, upuhati dušu
u mješinu mrtvu što mlohava spi
na splavi pronaći dijelove puta
mapu od jutra do večeri

pronaći sebe, odriješiti sidra
što drže u mjestu i vuku ka dnu
izraslim kljunom probiti opnu
i pozdrav kliknuti albatrosu

shvatiti sebe, taj dio svog puta
što čini se ne daje nade u spas
prebrojati sijede, bore na licu
i konačno pustiti iz sebe glas

zavijati vjetru, pljuštati kiši
zabljesnuti suncu i biti kamenu tvrd
izliti more kroz rupu u pijesku
i prisutan biti uvijek i svud
             ***


"sve dok je od tebe..."



imam breme od paukove mreže
silna krila teška kao kamen
od njih
samo lepet, tresak i bol
ali predivan skok u prazninu

imam tisuću lica
nijedno nije pravo
u dahu mi premalo mene
tišina peca zvuk
sve riječi zvuče tupo

imam ime podivljalo od vjetra
razbijenog o zidove

čuvam ispuhane oblake i potrošene gromove
njima
prizivam kiše da me isperu
mjerim daljine i zapisujem brojke
u dimu gradim vrtove

odnekud
riječi
pribadam ih na uši kao tragove
sve moje ruke ulaze u tebe
organe razmičem
slovkam jagodicama
i čitam znakove

od kuda dolazi zvuk?




Hiromantija



naslikat ću oči na ruke
treptati dlanom zgrčenim u pest
da se klanjam
gledao bih si lice
a u molitvi dlanom o dlan
slavio bih mrak
nakon pažljivog oblikovanja noktiju
stavio bih leće
(sjetio bih se Loganovog bijega)
moram
u silnom lamatanju
obratiti pažnju
na činjenicu
da ne lovim muhe
rukama