06 siječnja, 2016

Saraswati

Kalibangan
sanjam meandar
s obala dim
s obala stada
raširenih nozdrva
velikih mokrih očiju
prate me dok plutam
bacan strujom
zvijezda od mesa
crveno-bijela olupina
smije se nebu
i hrani ribe noktima
Banawali
bijelim zjenicama
zapinjem za stabla mangrove
koja me grabe žuljavim udovima
ljušteći ljudskost
s vretena
Rakhigarhi
kroz mene teče
blatnjava struja pritoka
svaka drugom bojom
muti paletu
na kojoj oker proždire
plavu
Dholavira
zagađeni izvori
izbacuju strvine
podbuhla tjelesa
tupo se sudaraju
i buše
ispuhujući rojeve muha
kao mrtvo sjeme
Lothal
s obala dim
s obala dim
i pepeo boji lepet
nemam oči
i sanjam meandar


01 prosinca, 2015

Ubijati zečeve


sinoć smo jakim crnim vinom
zalili sjećanje na kruh
i grubim šalama
osmudili cipele
od štavljene kože
da mirišu na pečenku
sinoć smo uskrsnuli kosove
i proljeće bez blata
pjesmom i gitarom
mrtvoga cigana
koji se pokvarenim zubima
smijao mjesečini
naslonjen na zid
s rupom od metka koja mu se uspela iznad glave
ostavljajući trag
do njegove duge crne kose
sinoć smo čuli kastanjete s vrha brda
i vidjeli rojeve krijesnica
gdje oblijeću oko zvonika
i hrane se broncom
poput osa nad šećernim sirupom
u narančinim vrtovima Valencije
gdje su naranče slađe
od gorkih Seviljskih
jutros zuje nebesa
možda nas nadlijeću hruštevi
koji pjano padaju na zemlju
i batrgajući nogama
ruše zidove kuće preko puta


* "So if I can shoot rabbits, then I can shoot fascists"

11 listopada, 2014

Thor Heyerdahl


ispleo sam brod
poput pauka mrežu
od trske i pruća
kao podsjetnik na vrijeme
kad su velike vode gutale svijet
od kože s leđa razapeo jedra
da mi kao krila žedna vjetra
povuku djelo na pučinu
nisam zazivao boga
nisam klao i krvlju prskao grede
katarke i mast
ponesen zujem u ušima
nisam slušao kuknjavu s obale
molitve s mola
nemam zašto mijenjati svijet
tek poraditi na zaboravu
bombardirati korteks
hrama u čovjeku
amon amen
atum atom
i Šiva
u gljivi na obzoru...




17 rujna, 2014

Blagoslov


bradati stranci silaze u naše selo kada zapadnu snjegovi
toplo odjeveni
nose brojanice oko vratova
i bacaju šušketav metal posvuda
klanjaju se drvosječi
pozdravljaju babe
na izvoru s kojega pijemo
peru noge

grleno se smiju
i na lošem jeziku pitaju za smjer
lamačući rukama
tapšući kovača po ramenu
dozivaju se kroz mećavu
upadaju nam u kuće
djecu nudeći slatkim


nakon nekog vremena
kada nam se popnu na glavu
vodimo ih
najljenijem čovjeku u selu
koji im
pijan i upišan
podrigujući dijeli blagoslove




24 kolovoza, 2014

Bol


gore
u planini
živi čovjek koji liječi dodirom 
ruke
položi dlan na bolno mjesto
promrmlja nešto 
tiho
kao u sebi
i čovjek ustaje spašen
s još godina pred sobom
a smrt je već nosila veo
da mu ga prebaci preko lica

skupljam stvari
krećem na put
gazim bujice
smrznuto blato
zebem

u kamenoj kući na vrhu planine
sjedi čovjek odjeven u narančasto
prebacujem mu šal oko vrata
i kleknem pred njega
odmolim
pružim mu u rukama njih

učitelju
ozdravi ih oboje
ili bar sina
sve teže mi je doticati zemlju

čovjek sa zebnjom uze smotuljak
i u dlan istrese lubanju fetusa 
i donju vilicu
žene

zanijemio
gleda u mene
ne gleda više u dlan

iz smrti ne dižem
samo žive ljude
ozdraviti mogu
moj dar ne lomi led
na tom crnom jezeru

tonem sve dublje
i oči mi gube fokus
odlučujem da ne mogu više

zadnje što čujem njegov je vrisak
dok nožem otvaram grudi 
i nudim mu srce
da ga dotakne dlanom


23 veljače, 2014

Santorini


legli smo u nepoznate sobe
ležimo u nepoznatim sobama
moje ime nije moje lice
pretačem se kroz aspekte Šive
blještim
na vratima čeka čovjek koji je lizao ruke
prebrojat ću kosti i baciti višak
sit sam laveža
i kosti su bez srži
neka ode

čovjek koji je lizao oči
i ribama jeo glave
hrani se solju
za dno zjenicama prikovan

prikovan zjenicama za dno
nositelj trena nema ruke
branitelj vješto odbija napade
sijeva poput sablje
donja čeljust onagera
ranjenik puzi na rukama
izdahnut će sebe
i u zraku složiti origami
od dijelova napukle lubanje

iznad mene plivaju djeca
pupkovinom vezana za vulkanski mulj i sjetu doba
na Kreti
u labirintu
zvijer žicom plete
primopredajnik
zlatnim silnicama prekraja Svemir
pušta se i cvili
ushitom slini stazu
grad tone
u crn kamen


10 siječnja, 2014

Lhasa apso

smjeran sam čovjek
od vjere
majstor kažu
vrijedne ruke imam
bodem i režem
brusim i vrtim
kosti

upuhujem dah
u
od vaših kostiju svirale

u obzidanom vrtu
njima pjevam pticama

u ovom životu
kažu
imam dar stvaranja muzike od mrtvih
rukama i dahom
zasigurno u sljedećem bit ćeš ptica
grlom vraćati
zvonjavu i odjeke molitvenog vergla
om

mrštim se
jer siguran sam
ako u sljedećem životu bit ću ptica
jedina melodija koju će
moje šuplje kosti svirati
bit će
hrskanje pod zubima
malih
čupavih pasa


24 studenoga, 2013

Vremena

skrivamo se u katakombama
trčimo uz dine
ostavljamo poruke napisane na papiru
u glinenim ćupovima
iznad nas
zvecka srebro
pristiglih na gozbu
pokušavamo
pokušavamo
ali svaki rukavac
svaki odvojak
račvanje
završava na istom mjestu
osim onoga
u koji ne možemo
jer je
bez nas

svako električno pražnjenje
pjesma je za uši
otvaramo
zatvaramo
siktanje atmosfere
poput kobre u košari
prazni nam grudi
netko nas snima
nadzorne kamere bruje
mračnim tunelima
trk
samo slike ljudi s crvenim očima
i kanarinac u krletci
koji plitko diše

novi kop
zemlja poput permafrosta
ujeda
trga nam nokte
pušta nam krv
sada
ostajemo
odustajemo
jer potrošeni
čime ćemo
grebati mramor

bojama slikamo zidove
na tijela kalemimo
glave zvjeradi
možda nas
tko prepozna
onomatopejom
ili
opsegom zemlje
u kamenom brdu
s kojeg se vidi
u horizont
zagledan lav


14 studenoga, 2013

Paun


jašem pijescima Rajasthana
krda divljih magaraca trče u fantazmagoričnoj jari
nadglasuju
meki topot ratnih deva
praporce i zurle
odbljesak sunca na srebru
napeta koža
šareno perje
oštre kosti
i čegrtanje kotača
kola u oblaku prašine
čujem jato sulica
kako slijeće

stojim na obali pritoke Inda
bivoli preživaju
odmahuju repovima
do prsa u vodi
koju konji ne žele piti
psovke i uvrede
s druge strane rijeke
jato crnoperih strelica
uzlijeće
osvrćem se i tražim najveće oči
gdje li će se gnijezditi?

ležim pod šatorom
napolju blato kezi zube mrazu
s obronaka čuje se grmljavina
obrušenog snijega
iz doline
šteketanje sitnozubih
ujedaju tiho
bodu i ruju
zbog njih nitko nema srca

sjedim pod stablom
čiju koru melju i dodaju u hranu
miris nadjačava
smrad leševa
u polju
druge strane nema
samo krikovi paunova
u dimu
a onda muk

stojim pod tušem
kroz paru promatram odraz u ogledalu
podižem lijevu ruku
i desnom opipavam mjesta
ostalih koje nemam
više
samo ožiljke
na svojoj plavoj koži





07 studenoga, 2013

Galop


ruka
ako skupiš prste tako da se dodiruju jagodicama
vidjet ćeš začetak kopita

ustani
klečanjem sprječavaš micanje patele u vis
kriviš zadnje gležnjeve
a trebat će ti za trk

ne nosi omče oko vrata
ne krati kosu
ne pij flaširanu vodu
od tebe nikad konja