opet snijeg u Zagrebu amputira nožne prste i remeti rad centra za ravnotežu
osjet opipa hibernira u vuni davno mrtvog papkara
jutros si khepri crvena
a ja se hranim lamentacijom i čežnjom
britke mi misli bježe
čini mi se da je ispravno reći
u svijetu je premalo sunca
iza tamnih naočala
i nasmijati se sam sebi
prstima odbubnjati ritam po drvenom stolu
ustati
udariti ovlaš šakom o dovratak
poznat šuplji zvuk
uz svo ludilo koje mi kuca o lubanju
drvo je dobrog zvuka
Nema komentara:
Objavi komentar