sjetiti se hladnoće šumske zore i kondenzacije na palom lišću; čini ti se da možeš čuti vrijeme kako se približava obučeno u tišinu, kruži oko tebe, njuši te, zapišava i obilježenog ostavlja da dočekaš smjenu straže
plutati u blatnoj izmaglici, ne disati, umrtvljen i bezbrižan, nedodirljiv i vanvremenski, umom dotaknuti nešto, a onda se siguran i svoj odbaciti nogama do površine i udahnuti zraka iz umirujuće sunčane buke koja ohrabrujuće tapše pleća i pozdravlja povratnika
Nema komentara:
Objavi komentar