tko smo zaista
bez htijenja
bez sebe iz očiju drugih
kada raširimo ruke
da se ne dotičemo
ni vrhovima prstiju
kada ne osjećamo toplinu
tuđeg prisustva
bez sluha
bez vida
samo pravilan rad mišića
u prsima
kada nestane gravitacije
kada izgubimo dah
i zgulimo opnu kože
možda pomislimo
"toliko smo veliki
da po nama padaju zvijezde"
Nema komentara:
Objavi komentar