05 studenoga, 2013

Sada imam druge oči


ova površina dno je nečijeg neba
i ovi krateri o koje se spotičeš
nečiji su porazi
ili odrazi
otisci koji dolaze
naglo nestaju
u čudu ostavljaju gmizavce
kolutićavce
rovke

ne brinu tijela u raspadanju
ne brinu zvjezdoznanci
od čuda koje ostavlja otiske po dnu
veće je čudo koje razbija oblake
i brazda površine voda
topi glečere
i orbite su kolateralne posljedice
te veličine
taj  naizgledni larpurlartizam
nije čudo
samo pravilno odigrana bušena karta

ipak
izašlima iz mora
njima
oči su im zvijezde
dok streme
beskrilnim letačima
krilatim hodačima
kroz vodu
kroz zrak
zemlja je konačno dno

diše li se iznad oblaka?
ikako?

2 komentara:

  1. Ovo je možda i jedna od najljepših pjesama koje sam pročitao u zadnje vrijeme.

    OdgovoriIzbriši