30 rujna, 2012

Odrazardo(z)


u Prvom Vremenu
svatko na svojoj lopti
balansiramo držeći se za ruke
održavamo se uspravnim
dižemo jedno drugo s koljena
držimo jedno drugome obraz u ruci
palcem putujemo jagodičnom kosti
vidimo se kako starimo pred nama
svaki potmuli otkucaj produbljuje crte na našem licu
padamo u vrijeme
iza nas slike života
trenutaka zaleđenih i dragih
bitnih i strašnih
ne vidimo ih jasno
samo odraz
boju
stih
koji postaje
nešto nezamjenjivo u žilama
mitohondrijska DNK
epska pjesma o stvaranju
iz šake sipi mandala
u centru
zvat ćemo se majka






Nema komentara:

Objavi komentar