izula sam cipele
na prstima tapkala po hladnom mramornom podu
zaustavljala dah
da ne remetim naslage prašine na zavjesama
čula sam samo škripanje pera
i pljuskanje vode
u tišini sam hitro
oštricom presjekla strah
izbola sam čudovište
pustila krv
da se miješa s kužnom vodom
u kojoj je sjedio
kakav je to život
moja milostiva ruka
donijela je olakšanje
i on nikada više neće
prosipati žuć
Nema komentara:
Objavi komentar