17 kolovoza, 2013

Kosac

još ticalima kušam svemir
sve moje boje
najlakše
nosim
uz vas
i teret ne osjećam
nije strašno
uz znana lica
i prave riječi
mama
probudi me sutra u zoru
možda onda
dok oblak sumporovodika još nije pao na polja
vidim odbljesak sunca
na sapima
svih konja
koje moj djed istrčava
visoko gore
pri vrhu livade
koja samo tada
dotiče nebesa

Nema komentara:

Objavi komentar