potmuli zuj
u izgriženom voću
trza se zadak
zelena metalik
(podsjeća me na moj stari automobil)
i glatka crna
zaštitna obloga space shuttlea
koja gori u atmosferi
prilikom silaska
u ovome vrtu neobično svjetlo
zamućuje oblike
ispaljuje plotun u nebesa
poput signala
koji navodi skarabeje
do luka u zraku
kruške i čvorci
svjetlo bez sunca
u zapadu dan
ležerno pluta
s mjesta me dižeš rukom
iz vedrine
zastaješ usred rečenice
i nehajno kažeš:
u vazi na stolu
živo, još uvijek cvjeta
sitno plavo cvijeće
s groba mrtvog ljeta
Nema komentara:
Objavi komentar