u danima sna
slobodna si od sjećanja
puštena padaš
s oblaka
rukama grabiš
zrak oko sebe
buđenje je
izlika
da prekineš
more i pad
u rijeci
protječu ti dani
gledaš s
obale, ne diraš i ne piješ
tek kroz vodu
prođeš prstima
da osjetiš
što propuštaš
niz ramena
razlivena ti kosa
danas ne
vidim ti lice
tek
tragovi u zraku
do svega što
očima upijaš u sebe
još jedan dan
nevidljiv
slijedim
tvoje tragove u snu
Nema komentara:
Objavi komentar