Poštovana Akademijo...

u nijemom filmu
trzavom
ubit ću sunce
bijelim štapom iskopati oko
nakon toga
danju zavijati na satelite
i noću psovati mjesec
brojati tauride
dok visim obješen o stup
s drvenim klinovima koji mi probadaju prsa
siguran da ću prepoznati pravo vrijeme
za preobrazbu
u vlastitog superheroja
dok se ljudi ne razbježe
prilikom dolaska vlaka
na stanicu