22 studenoga, 2012

Napukla jutra


vrijeme mi prijeti odavno izdaleka
kroz imanja i nemanja
kroz oseke plime
kroz zube mi psuje i čelo mi mršti
na usnama krivi
tvoje ime

ali ponekad pjano upola volje
da mi da vidim
da mi da prođem
kroz mirise, boje
jutra kidana kišom
buđenja u dvoje

mamurno vrijeme mi daje minute
daje mi žara i volje te krasti
od napuklog jutra ranjivu, snenu
od mirisa rose i sanjive strasti

odrazi nose dio mi duše
i mrzim ta stakla, srebro, kristale
ta napukla jutra i bore i sijede
odnose tebe koja si bila
dio mene

Broj komentara: 10:

  1. A, jao, jao, jao! Kakva romantika! Srce mi se para u cepčiće.

    OdgovoriIzbriši
  2. Šmrc, a dam se kladit da se sviđa Morisu! ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa eto, pisana je da se da fino recitirati. Onako Moriso(v)novski. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ma, lako za Morisa... Nego se i meni sviđa. To je tvoja totalna pobjeda i moj totalni poraz. Grozno. Osjećam se ko Barbie.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ehm, jel Klaus? :D

    http://en.wikipedia.org/wiki/Klaus_Barbie

    OdgovoriIzbriši
  6. Bio bi ti bolji naslov Napukla jetra.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "To be precise, the liver was associated with physical desire, not love." ;)

      Izbriši
  7. E, i daj makni tu nekakavu antispam/robot provjeru svaki put kada komentiram.

    OdgovoriIzbriši