DAILY ZEN

Krošnje drveća koje proviruju iz polja magle dok autocestom izlazim iz Karlovca kao da pridržavaju tek izišlo sunce koje nalik na bijelu kružnicu visi s neba, prepolovljeno pramenjem i hladno poput mrtvog punog mjeseca u svojoj maglovitoj bjelini. Cesta u daljini nalik je kraju skijaške skakaonice, toboganu u nebo, odskoku u sunce, kamo sve srebrne zvijeri odlaze kako bi svoj metal dale rastopljenosti koja grije. Smrad smoga pomiješan s mirisom željezničkih postaja probija kroz klima uređaj odvrnut do kraja. Lagana jeza potpomognuta hladnoćom čini me prijemčivim za mistično iskustvo koje mi se približava dok automobilom jurim asfaltnom zmijom koja je proždrla put kroz šumu. Trudeći se da ne gledam direktno u sunce, stisnutih kapaka pamtim sliku i brujanje guma dok na radiju svira Pink Floyd.