FRESKA

gledaš me kroz prste
prvakinja drame
ne brineš
jesi li u pravu
teško mi je čitati te
ne puštaš uzdaha ni glasa
plivam teško uz tu struju
ideja u otopljenom vosku
prepireš se s drugim likom
koji odabire ti boje
sukladne mirise i vrijeme svjetla
pričom iz ogledala
sama si sebi stvoritelj
prstom na prst

i tko te vidi
nalik si na fresku
naslikanu davno na svodu kapele