GAMAYA

crtam ti nove oči crtam ih prstima
oblikujem
naznake usana
mjereći ih svojima
mirisom vabim nozdrve dozivam u tebe čuješ me
kako ti prolazim prstima kroz kosu i
dahom opisujem porculanski vrat iz
ramena prizivam ruke noktom pišem ti linije dlana
neprekinute i prave
pod mojim dlanovima niču same
kupole grudi i na bjelini majčina spona
vreteno si a
sred bokova
stvaram si mjesto za mene
odabirem pravu mjeru za bijeg i ti
konačno dodiruješ zemlju
stopalima mijenjaš lice svijeta
otimam veo kojim me braniš od zbilje
stvaram te novu
sklapamo dušu zajedno
i vraćamo iskru
u te umorne oči