LJUBAVNICI

Isplela si kosu i bacila ju kroz prozor u tminu da se prolaznici penju i bore s tvojim privatnim zmajem koji se hrani snovima.
Lavež. Cvilež. Hropac.
Tko se to penje u gluho doba noći, čupa te za kosu, čuješ kako kandžama grebe zid.
Vrišti tvoj crni princ, iz dubine krikovi, glasni i dugi, režu poput noževa po skalpu, osjećaš da ti svaki kožu glave guli kao naranču, zarezuje crte kao vodilje za nokte kojima će ti zvijer ogoliti lubanju i zagristi mozak.
Vidiš bljeskove u daljini, na noćnom nebu zvijezde plešu pogo, oči ti lažu,  prstima držiš jabučice u mjestu.
Drugi spava u susjednoj sobi.