GARD

kada si me povela za ruku kao slijepca
bojao sam se pružiti korak
od siline magle oko mene koja je presporo nestajala
kada si me povela za ruku i pokazala svijet
kao nevjernik sam iz odricanja preteško
spuštao ruke iz garda
poput starog boksača
kada si me povela za ruku iz moje tmine
bilo me strah ostaviti svijeću jer
naviknute na titraj plamička
moje zjene izgorjet će od sunca
kada si me povela za ruku i zazvala mi ime
moje otupjele uši čule su vrisak
i na tren, skamenjen
u nevjerici sam ti gledao usne
kako osmjehom dovlače svjetlo
kada si me povela za ruku